Tipični ugovor o franšizi iz sredine 1990-tih se značajno razlikuje od svog prethodnika iz 50-tih i 60-tih. Taj ugovor od tri strane narastao je na 50 i više strana i sada davatelj franšize diktira svaki aspekt odnosa. Većina ugovora raspravlja o franšizi do najsitnijih detalja i obnova, ukoliko se dopusti, uvjetovana je potpisom od strane korisnika franšize pod bilo kojim uvjetima koje kasnije davatelj franšize može donijeti. U cilju uniformnosti, korisnici franšize obično prihvaćaju (i plaćaju za to) sve zahtijevane sistemske promjena, uključujući i ponuđene proizvode, korištenje trgovačkih imena i zahtjevana trgovačka odijela.

Zbog činjenice da franšiza uživa veliku popularnost, većina davatelja franšize nude smanjenu zaštitu tržišta – ili nikakvu – korisnicima njihovih franšiza. Kako je danas sistem ono što se franšizira (a ne više pravo na distribuciju proizvoda), većina davatelja franšiza naplaćuje royalty na pravo korištenja imena i sistema. Bez ugovornih ograničenja na koliko trgovina davatelj franšize može otvoriti i zbog toga što se royalty naplaćuje po dolaru prodaje (bez obzira na profit korisnika franšize), davatelji franšize i njihovi dioničari su potpuno fokusirani na prodaju sistema. Često korisnici franšiza tvrde da njihovi davatelji franšiza nisu osjetljivi na profitnu maržu koja je potrebna za uspjeh. To je istina jer mnogi davatelji franšiza tvrde ni ne mjere profitne marže korisnika svojih franšiza i samim time nisu u mogućnosti predvidjeti profitabilnost kod ugovaranja novih franšiza.

Ogromna popularnost franšize i viđenje koje kreiraju davatelji franšize kako su ulice franšizne zajednice popločane zlatom stvorile su stanje na franšiznom tržištu da se na zahtjeva pregovaranje oko franšiznog ugovora. Kupci franšiza su uvjereni da su ti jednostrani franšizni ugovori “industrijski standard” i samim time prihvatljivi. Osim toga, kupci razmišljaju da ako ne prihvate te ponuđene franšize i jednostrane ugovore, da će franšizu jednostavno uzeti neki drugi kupac. Sve dok kupci stoje u redu s olovkom i novcem u rukama, franšizno tržište nudit će samo franšizne ugovore koji štite samo interese davatelja franšize.